|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
heh..studentica pravnog fakulteta u zagrebu, aegisovka (kontaktirajte za daljnje informacije o tome, sef 
ce biti odusevljen
)..nadasve apoliticna, nova u ovim vodama..neki kazu degutantna..
bojim se klaunova i tobogana, obozavam dobru glazbu, pomalo sam neuroticna i cesto imam zustre rasprave sama sa sobom..
..rastrkane misli u pokusaju da ne postanu jedan od romana koji slijede tok misli autisticnog pisca..
ili samo pokusaj rjesavanja pms-a..guess we'll never know
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
kikich moj
el presidente
vet <3-gej or nat..guess we'll never know
promethea-maj yo yo bič
socrates-moja filozofsko politicka poveznica sa svijetom
gorki prijekor- jos jedan mladi pravnik u vrtlogu politike koji je osvojio citatelje svih politickih i inih orijentacija
I want you to know, that I'm happy for you
I wish nothing but the best for you both
An older version of me
Is she perverted like me
Would she go down on you in a theatre
Does she speak eloquently
And would she have your baby
I'm sure she'd make a really excellent mother
Cause the love that you gave that we made wasn't able
To make it enough for you to be open wide, no
And every time you speak her name
Does she know how you told me you'd hold me
Until you died, till you died
But you're still alive
And I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know
You seem very well, things look peaceful
I'm not quite as well, I thought you should know
Did you forget about me Mr. Duplicity
I hate to bug you in the middle of dinner
It was a slap in the face how quickly I was replaced
Are you thinking of me when you fuck her
Cause the love that you gave that we made wasn't able
To make it enough for you to be open wide, no
And every time you speak her name
Does she know how you told me you'd hold me
Until you died, til you died
But you're still alive
And I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know
Cause the joke that you laid on the bed that was me
And I'm not gonna fade
As soon as you close your eyes and you know it
And every time I scratch my nails down someone else's back
I hope you feel it...well can you feel it
And I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know
"Babe, I'm Gonna Leave You"
Babe, baby, baby, I'm Gonna Leave You.
I said baby, you know I'm gonna leave you.
I'll leave you when the summertime,
Leave you when the summer comes a-rollin'
Leave you when the summer comes along.
Baby, baby, I don't wanna leave you,
I ain't jokin' woman, I got to ramble.
Oh, yeah, baby, baby, I believin',
We really got to ramble.
I can hear it callin' me the way it used to do,
I can hear it callin' me back home!
Babe...I'm gonna leave you
Oh, baby, you know, I've really got to leave you
Oh I can hear it callin 'me
I said don't you hear it callin' me the way it used to do?
I know I never never never gonna leave your babe
But I got to go away from this place,
I've got to quit you, yeah
Baby, ooh don't you hear it callin' me?
Woman, woman, I know, I know
It feels good to have you back again
And I know that one day baby, it's really gonna grow, yes it is.
We gonna go walkin' through the park every day.
Come what may, every day
It was really, really good.
You made me happy every single day.
But now... I've got to go away!
Baby, baby, baby, baby
That's when it's callin' me
I said that's when it's callin' me back home...
Dakle..sve zene su upoznate sa predmenstrualnim sindromom, a takoder i vecina muskaraca, barem onih koji su imali neki doticaj sa zenom kojoj menga treba doci u roku od par dana.. Mali hint muskarcima..zena u pms-u je obicno ona koja vas pogodi buketom kad joj ga donesete..
Da vidimo..pms, mit ili stvarnost? Znanstveno je dokazno da zenama jednom mjesecno upravljaju hormoni. Naime, da bi se osigurao nastavak vrste zene naprosto moraju imati neke bioloske funkcije..poznatije kao sazrijevanje jajasca i nakon toga menstruacija, od milja zvana menga (mora da je to od odusevljanja mnogih kad ona ipak nakon kasnjenja dode te se krstitke ipak otkazuju) No da bi doslo do toga ona mora proci i kroz jedno jako neobicno razdoblje, hormonski nabijeno, inace zvano pms. Ta tri slova u mnogima izazivaju uzas pa tako i u meni i svima koji me okruzuju. Kakva je to sila koja uzrokuje provale bijesa..placne ispade..napadaje smijeha..opet provale smijeha..i tako unedogled..?
da objasnim kako to kod mene ide..
prvo ide bjesomucna potraga za jako slanom i/ili jako slatkom hranom.. Prosjecno mi ta faza traje oko nekoliko dana.. U to vrijeme niti jedna Milka/čips/dovoljno privlacna slapa nije na sigurnom.. Imam i fazu u kojoj divljam zato sto se doticna osoba nije sjetila poslati poruku citavih 24 sati..nakon koje slijedi provala bijesa u vidu "koji k*** se ne zna javiti, na kaj mu ja licim, sta on misli da cu ja tu vjecno biti??? Ne, draga (jer to obicno neka frendica mora istrpjeti), necu to vise, gotovo je, ovaj puta to ozbiljno mislim".. I onda cim se javi "a joooj, kak je sladak, vidis da misli na mene, a ja se tu ljutim" popracenom cvilezom..
dakle, sad smo vec u fazi kad se javio.. Ako je slucajno ne dovoljno inteligentan ili je zaboravio koji je datum (na svoju nesrecu) te samim time ne shvaca u kojoj ste fazi izrekao nesto tipa--->pa ona cura je prezgodna/zanimljiva/pametna/ima lijepu desnu trepavicu slijedi ponovna provala bijesa.. I tako u nedogled..
Prije su najvise patili moji doma.. Sad me izbjegavaju u to vrijeme..
Onda su poceli patiti frendovi i frendice.. Sada ostaju samo najhrabriji..
Zatim jedan decko.. On izbjegava cak i msn valjda..
Pa Cro i Điber (moje mucice)..nesto mi ni njih vise nema u doba pms-a..
Enivejs..Zelim svim zenama ugodno krvarenje.. I cak i ako i nemate pms posteno se izvicite na svakoga tko vas i mrvicu zivcira..
I onda recite..
"PA STA, IMAM PMS"
Misli su mi u zadnjih mjesec dana bile toliko razasute da ih na nikakav nacin nisam mogla skupiti u neku smislenu misao.. No s obzirom na to kako se kako se osjecam u zadnje vrijeme i kako je to kulminiralo ovim vikendom i u kakvom sam danas stanju jednostavno moram nesto pisati.. Imalo to nekoga smisla ili ne.. Jednostavno moram..
Dakle.. Tema koja me danas zanima je gubitak.. Gubitak ljudi iz zivota.. Zanima me kako se nositi s time, kako preboljeti kad netko vise nije uz vas, kad nekome jednostavno vise nije stalo ili kad ne zeli priznati da mu je jos uvijek stalo..
Od 7. mjeseca su mi se dogodile mnoge stvari, kao i svakome od vas vjerojatno.. Ali ono sto je konstantno od onda je da ljudi samo prolaze kroz moj zivot.. Kazu da je svaka osoba zapravo prijatelj kojeg niste upoznali.. No iskustvo me naucilo da kad se jednom otvoris nekome i dopustis mu da te upozna da mu time samo dajes milijun raznih nacina da te povrijedi.. Je li to razlog da se vise ne otvaras jednostavno..? Ovo je posveta svima koji su odlutali iz mojega zivota u zadnje vrijeme..a koji su mi nesto znacili.. vi koje ne zanima slobodno preskocite do dijela teksta koji je pisan normalnom bojom..
Da pocnem s prijateljicom.. Osobom koja mi je mnogo znacila, a koja me danas ne zeli ni pogledati.. Ali njoj priznam, bar sam zasluzila da me ni ne pogleda.. Teđi, zao mi je sta sam sve zeznula, bilo mi je stalo do njega i to je prvi puta da sam stavila nekog decka pred prijateljicu.. Ali moje isprike su bile iskrene.. Znacis mi i dalje i nadam se da uzivas u svojemu zivotu sto dalje od ljudi koji su te povrijedili.. Pa makar to ukljucuje i mene.. ;) i nadam se da cemo jednog dana sjesti na kavu i imati normalan razgovor.. Do onda mi uzivaj i cuvaj mi se ruzicasti andele..
Druga osoba..znat ce tko je..
Svi pms-ovi prozivljeni s tobom su bili ujedno najhistericnija i najblesastija razdoblja u mom zivotu.. No negdje je krenulo krivo.. Stavljeni su ponos, ljubav i svade ispred prijateljstva.. S obje strane.. I umjesto rjesavanja razgovor stvari su bile rjesavane novim svadama, potajnim optuzivanjima, vrijedanjima da bi se rjesila ljutnje.. Ponos nije vrijedan gubljenja ljudi koje volite.. Ali onog trena kad netko protiv vas pocne iskoristavati stvari koje vas najvise bole znate da jos uvijek nije ravnodusan..ali i da je mrznja postala mnogo jaca od ljubavi..a svi znamo da su to dva najrazornija osjecaja.. Da, voljela sam se druziti s tobom..ali prijateljstvo ocito nije bilo jace od osobine koju imamo obje.. I ne, koliko god bi ti voljela da ostanem sama na kraju to se nece dogoditi..jer ovoga puta nisi bila u pravu.. Radila sam mnoge blesave stvari za tebe i nijedna od njih nije bila da bih se ja osjecala nadmocnom..ili radi moje narcisoidne prirode..ali ocito nisu bile dovoljne za tebe..
Treca osoba..
Teenie nacini izrazavanja osjecaja su prirodeni i meni i tebi.. A s obzirom na nase godine to je normalno.. Navodno nismo ocekivali jedni od drugih neke osobine.. Ali za to upoznavanja i sluze.. Da upoznas osobu i prihvatis je ili ne prihvatis sa svim njenim osobinama.. I ocito ti do osobe nije dovoljno stalo ako je odbacis cim dirne svojom iskrenoscu u sferu nezgodnog karaktera.. Ali nema veze, bila sam upozorena, sama sam se upustila u sve.. zelim i jednom i drugome svu srecu svijeta, po mogucnosti da je dozivite zajedno i da u svojoj dubokoj starosti budete jedno drugome sve..i da ni ne pomislite na neku trecu osobu.. Sa onim divnim djelovima svojeg karaktera to zasluzujete.. A o losim stvarima vise necu jer je ovo oprastaj, a ne optuzivanje..
I cetvrtoj osobi..
Nisi zadnji jer mi nije stalo, to nikako.. Zadnji si jer sam te zadnjeg izgubila i jer se valjda na neki blesavi nacin nadam da cemo i ovo proci.. No moram ovo izreci, makar i javno i makar ce svi to vidjeti.. Nije me briga jer zasluzujes ovih nekoliko recenica.. Mozda smo bili preslicni, mozda prekaoticni, mozda presebicni, a mozda jednostavno predjetinjasti ili s previse svojih briga.. Ne znam, znam samo da nam je oboma bilo stalo, a da sad kazemo da nam nije.. Nisam te zeljela mijenjati, nego prihvatiti bas takvoga kakav jesi.. No takav ocito nisi mogao biti za mene.. Tu sam i dalje, samo sa svim svojim manama koje sad jasno vidis.. rekao si da sve treba pustiti svojim tokom.. Evo, sad sve pustam, pa makar to znacilo i da pustam tu buducnost koja je u trenucima bila tako bistra.. a onda sam je samo ne razmisljajuci odgurnula od sebe.. I nakon svega ostaju uspomene i tupa bol na mjestu praznine gdje sam nekada cuvala mjesto za tebe, a sada je samo prazno.. I bit ce prazno bar jos jedno vrijeme..
...
Ne znam, mozda je gubljenje nekih ljudi dobra stvar.. Ne kazem niposto da su ti ljudi losiji od drugih pojedinaca.. Ali mozda jednostavno nisu za nas.. Mozda je ta bol koju osjetimo kad gubimo neke ljude snaznija od boli koju bismo osjetili za neke druge pojedince.. No to ih cini nekako posebnima, zar ne? Te ljude kojih se sjecamo zauvijek, koji su u nasim zivotima ostavili neki trag, sretan ili bolan, nije bitno..
Nije bitno ni jesu li u nasem zivotu bili godinu, dvije, par mjeseci ili nekoliko bijednih tjedana.. Ta bol nas upozorava da se dogodilo nesto veliko i da smo zauvijek zbog njih promijenjenili.. I trebamo si dopustiti osjetiti je u potpunosti.. Jer to su jedni od onih trenutaka u kojima cemo se osjetiti zivlji neko ikada..
Postoji jos mnogo ljudi u mojem zivotu, ali samo su neki oni koji ce ostaviti bitan trag.. a jos je manje onih koje je dobro izgubiti.. Ovaj vikend mi se dokazalo da ne treba gubiti nadu jer su ljudi koje ne znas zaista prijatelji koje nisi upoznao.. Kikich, dzijic i tyrandas..imate preveliko srce da bi vas se izgubilo.. Iviv i alitich..znate da vas neizmjerno volim.. Sepac moj, marinica i kata..najkvalitetnije sto se moze pokupiti na pravnom fakultetu..I jos ih je mnogo velikih dusa.. momove necem ni spominjati..
Zato zapamtite tko su vase dusice i pazite ih..
I ps..ovo je zadnji ovako dugacak i post..i definitivno zadnji depresivni ;)
Sto znaci poznavati nekoga? Znaci li to znati koja je boja nekome najdraza, koju vrstu glazbe voli, koji mu je najdrazi film?
Znaci li to znati na koju pjesmu place, a na koju se veseli?
Znaci li to prepoznavati je po stilu pisanja?
Ili je poznavati nekoga nemoguce..?
A sebe samoga?
Koliko ljudi moze samouvjereno reci:“Da, znam tko sam!“ i pritom ne osjecati cudnu prazninu u sebi popracenu osjetom srama zbog izrecene ocite lazi..?
Uoblicavala sam ove misli vec jedno duze vrijeme..potaknuta osjecajem izbezumljene potrage za necim nedefiniranim. Nekada davno mislim da sam znala tko sam, ali je to vrijeme tako davno bilo da se vise ne mogu prisjetiti ni obrisa te djevojcice.. Znam kako je izgledala, znam da je imala manje oziljaka nego danas..ali ne znam kakva je bila, tko je bila. Jedno vrijeme me uzasno mucilo to sto je se ne mogu sjetiti. Imala sam osjecaj da sam je izdala, da sam je zamijenila manje vrijednim kopijama, prilagodenim svijetu. Trebalo mi je dugo da shvatim da smo mi svi zapravo mjesavina nasih originala, vec pomalo isfucanih i utjecaja drugih ljudi. Od malena nas kroje, tesaju prema idejama koje su prihvatljive, prema obrisima koji ce se uklopiti u drustvo.. I onda te ostave kao poludoradeni proizvod. A ti stojis i pitas se :„Sto sada?“bojeci se dirnuti u sebe da ne narusis njihovu zamisljenu ravnotezu, ono sto su predodredili da budes. I onda zapocnes..Uzimas obrise mnogih.. Nalazis uzore da bi mogao postati kopija koja ce biti prihvacena.. Koja se nece previse isticati.. Koja ce se uklopiti.. I koja ce imati svoj unutarnji mir.. Ali prije nego shvatis sto si zapravo cinis, dodes do stadija gdje si obicna nakupina tudih ideala, tudih dijelova.. Otrcana osobnost.. I svima nudis isto, ono vec videno, ono nezanimljivo..
Imam osjecaj kao da stojim pognuta nad krhotinama svojega zivota gledajuci u njih suznih ociju, praznog pogleda, pokusavajuci se sjetiti kako su bili poslozeni, pokusavajuci shvatiti sto s njima, kako ih dohvatiti, a da se ne porezem na njihove iskrzane, ostre rubove istovremeno ih pokusavajuci sakriti od pogleda ljudi, a sve u strahu da nitko nece razumjeti..
Imam osjecaj da sam putem izgubila one djelice koji su me cinili originalom..
...
Tko misli da poznaje sama sebe i da je unikat nek digne ruku..
Nitko?
Nije sramota.. Jednog dana ce netko i od vas uzeti neki djelic..prije nego shvati da time gubi sebe ;)
Najteza borba koju cete u zivotu voditi je ona za ponovni pronalazak sebe i ocuvanje tog divnog bica. Ali to ce ujedno biti i vasa najvaznija borba.. I itekako je vazno da ju obavite.. Jer da biste se mogli upustiti u zivot morate spoznati svoju esenciju i iz nje izvuci snagu za krenuti dalje.. I jednostavno BITI.
Da vidimo.. Koliko bi vas prije 10 godina moglo reci da ste cijelu noc bili na icq ili msn-u ili bluu (pravnici ce shvatiti) razgovarajuci s dragim/frendicom/zanimljivim strancem, a da vas ne pogledaju kao potpunog ludaka..?
A danas, kako vas danas gledaju kad kazete da pisete blog, s nekim pricate preko icq-a, msn-a, da ste aktivni na nekom forumu ili da ste cak upoznali decka preko interneta? Ne znate odgovoriti..? Let me help you.. Pogled je to pun sazaljenja uz mali tracak straha (should i move away from him, mozda je neki asocijalni manijak..)
Evo mog primjera.. Aktivna sam na dva foruma, parcijali i pravokutniku. Oba foruma su usko povezana s mojim faxom. Imam svoj nick, dosta ljudi me zove kitty, vec me i mama ponekad tako zove.. Druzim se s dosta ljudi koje sam upoznala preko pravokutnika, izlazim s njima, visim po kavama s njima, citam njihove postove.. Damn, cak sam i bila s jednim forumasem. Znam sto sada mislite, da sjedim pred kompom cijele dane i noci, krvavih ociju, blijede puti, debelih cviksi i utovljena do neprepoznatljivosti.. Jer tako internet geekovi moraju izgledati, zar ne? Tako mora izgledati cura koja je decka upoznala preko interneta.. E pa not so true.. Dvoje ljudi koje imam tu sa strane u linkovima su se upoznali preko interneta.. Bili su na istom forumu, sada, dvije godine kasnije, osnovali su svoj forum..i i dalje su zajedno.. E sad, mozete ih nazivati internet-geekovima koliko god hocete, ali koji je najbolji nacin da vam veza uspije ako ne beskonacni nocni razgovori u kojima osobu ne cijenite na temelju izgleda, vec na temelju rijeci, razgovora, onoga sto vam prica..i to ne izravno njeni opisi, vec opisi te osobe kroz ono sto vam prica o raznim temama..upoznavanje osobe kroz izrazavanje njenog misljenja. Nije li to mnogo bolje i kvalitetnije nego upoznavanje u nekom mraku kluba gdje mozete uociti samo neciji izgled, podosta uljepsan..i neciji nastup, vjerojatno dugo uvjezbavan..? Misljenja sam da je.
But then again.. Razmislite o tome koji vam je najljepsi dogadaj, uspomena na voljenu osobu..prijatelja, decka, nije uopce bitno.. Zatvorite oci i pokusajte se sjetiti svakog detalja vezanog uz taj dogadaj, taj mali tren zbog kojeg ste se osjecali kao da plutate, tren koji vas je ispunio srecom.. Spremni? Hmm..let me guess.. U prvom redu tu je miris..miris te osobe.. Slijedece bi mozda mogla biti toplina tijela te dodir.. Kakav je bio, njezan, strastven? Je li bio prijateljski, poljubac mozda..? Sto bi jos moglo biti..? Pogled te osobe, hladan, topao, mozda pozudan, ali u svakom slucaju jako stvaran..Glas, mozda smijeh, a mozda saputanje na uho. Geste, zamahivanje kosom..hihotanje mozda..? I na kraju, vasa bliskost s tom osobom, osjecanje da je tu za vas, da vas njen miris uzbuduje, dodir umiruje, a pogled cita u samu dusu..
Sto pokusavam reci? Samo to da su vasi najsretniji trenuci najvjerojatnije vezani uz „pravi zivot“, a ne ovaj virtualni.. Nikako ne govorim da je internet zlo ili nesto slicne, nego samo da se ne smijemo zatvoriti i voditi odnose samo sa svojim monitorima.. Jer koliko god lijepe rijeci divno izgledale na ekranu nista se ne moze usporediti s jednim obicnim zagrljajem..popracenim tisucu raznih osjeta..pravih osjeta iz pravog svijeta :)
I na kraju..ljubite se sto vise..ali pritom ne mislim na one male zvjezdice u kombinaciji s dvotockom, vec na real thing ;)
Nedavno sam cula jednu zanimljivu teoriju o prevarama koja se temeljila na tome da je zenska prevara zapravo mnogo gora od muske.. Sto je pjesnik time htio reci? Da se muski ne koriste mozgom uopce?
Da su zene kuje?
Ili nesto mnogo manje optuzujuce..
Nakon podosta vremena utrosenog u razmisljanje o istinitosti te teorije dosla sam do nekih svojih teza.. Razmislimo ovako.. Postoji teorija koja govori da za zene zapravo ne moze postojati sex bez obaveza, navodno se luce neki hormoni koji sex onda povezuju s osjecajima, a samim time uzrokuju nekakvu ovisnost o tom sexualnom partneru. Naravno da mi nije jasno zasto bi se to trebalo odnositi samo na zensku populaciju, no uzmimo da je to istinito. To bi onda po mojoj nekoj logici (mozda i krivoj, priznajem) dovelo do toga da su muskarci emotivno zakinuti.. S obzirom na to da osim zaista zakinutih deckiju znam i mnoge koji su za svoje godine vec iznimno zrele i kompletne osobe rekla bih da mi s teorijom nesto ne valja..
No to jos ne objasnjava moju pocetnu nedoumicu. Je li zenska prevara zaista gora od muske?
Da vidimo sve razloge koje netko moze ponuditi kao opravdanje prevari.. Muskarci (i zesce kronerice) ce se pravdati da su bili pijani, da ih je „treba“ zaskocila, a da se oni nisu stigli obraniti (yeah, dude, zenska gro manja od tebe, a ti je bas nekak nisi mogao skinuti sa sebe slijedecih pol cuke..), da su bili poneseni atmosferom, da to apsolutno nista ne znaci „jer oni tak i tak i unatoc svemu vole samo tebe i nikad nikoga drugoga ne bi mogli voljeti“ Hmm..cemu onda upraznjavanje nagona s drugim zenama?
A razlozi iz kojih zene to rade? Iz osobnog iskustva bih mogla navesti tri razloga - osveta, dosada i emocije. Ne kazem da se oni ne moraju/mogu preklapati ili cak biti usko povezani, ali najcesce prevare pocinju iz samo jednog od ta tri razloga. Zasto iz osvete? Mozda jer je dragi vec prije odlucio podijeliti svoju ljubav s jos ponekom..ili se poceo ponasati kao da vas posjeduje.. Dosada? Moze se dogoditi kada ste s osobom koja nema dovoljnu kolicinu ludosti u sebi..dovoljnu da vas odrzi zainteresiranom i da stalno unosi u vas zivot iznenadenja, pa makar ta iznenadenja bila u iznenadnom poljupcu u vrsak nosa ili nesto tome slicno. A emocije? E to je gadno.. Ako zbog niceg drugog onda zato sto ne mozete,a da se ne upitate koga onda zaista varate? Sebe, decka ili ljubavnika. No zasto onda uopce ostati u toj prvotnoj vezi? Neki ostaju zbog potrebe za osjecajem sigurnosti..Neki mozda jer se boje da ce ostati sami.. A surovi realisti zato sto znaju da ce carolije tajnovitog zivota nestati onaj tren kada to prestane biti tajnoviti zivot, a postane onaj dosadni, svakodnevni..
Moj jedini zakljucak moze biti da su ovi stavovi usamljeni, ne samo zato sto su pisani iz zenskog kuta gledanja, vec zato sto su izneseni pgledi samo jedne osobe, nevezano uz spol.. I da se samim tim radi o teskoj diskriminaciji.. Naravno da svaka prevara nije jednaka, ako zbog niceg drugog onda zato sto razlicite ljude razlicito boli izdaja voljene osobe..neki je dozivljavaju kao poraz na nekom zivotnom polju, a netko kao emocionalni udarac, kao da netko otrgne inace jako ziv dio tvoga tijela i duse i odbaci ga kao nesto potpuno nevazno.. Ali tvrditi da je necija prevara gora radi nedostatka jednog organa je jednostavno cista idiotarija..
Vjerojatno ste mnogo puta u zivotu imali osjecaj--->ovo je moj trenutak, ovdje pocinju sve promjene u mojemu zivotu.. No koliko puta je taj vas hunch bio istinit, pravi osjecaj, pravi preokret, jutro koje je nesto zaista i promijenilo? A koliko je puta to bio samo jos jedan od onih dana kada ste odlucili nesto promijeniti u svojemu zivotu, no kada se razdanilo i vi prespavali te svoje velike odluke je sve isparilo u nekom oblaku..otpuhano vjetrovima vase hirovite naravi..? Smatram da smo svi mi mali revolucionari naseg zivota no koliko smo zaista i uspjesni u tome znat cemo tek na kraju zivota, kad pogledamo unatrag i budemo imali o cemu razmisliti.. Svojim greskama, manjim ili vecim propustima..o nasem zivotu, jer zivot se sastoji ne samo od lijepih dogadaja koji nas ispunjavaju vec i od tih propusta, raznih gresaka koje nas tjeraju na te revulucionarne noci i jutra u kojima se radamo bez proslosti, potpuno neokaljani, bijele duse i cistih krila, jutra u kojima nam misli opterecuju jedino planovi o novoj, ljepsoj buducnosti..
Ali vec sam na pocetku spomenula da imamo vise puta u zivotu takve radikalne promjene svioje naravi.. O cemu se tu radi?
O tome da smo ljudi..nesavrsena bica koja svoje greske ponavljaju uvijek iznova..i koji uvijek iznova moraju mijenjati svoj zivot, ustraseno se okrecuci unatrag gledajuci slijede li ga duhovi proslosti.. No je li to razlog da ne uzivamo u ovoj blesavoj igri zvanoj zivot? Je li taj strah od proslosti razlog da kad napokon razrijesimo sve svoje probleme jednostavno ukoceno stanemo u panici da ne zabrljamo tu novu priliku? I da dopustamo da zivot prolazi pored nas, a mi stojimo kao ruzna mrlja ne usudujuci se stisnuti taj „play“ da slucajno ne bismo opet ispali „samo ljudi“? Well, ako cemo biti hrpa kukavica to je takoder jedan od nacina na koji mozemo zivotariti.. No zasto jednostavno ne uzeti dubok dah i krenuti ususret tom ludom zivotu, smijuci se u lice svim losim stvarima, svim zlim bicima, a istovremeno prihvacajuci sve lijepe stvari, utapati se u stihovima i akordima najdraze pjesme iako znamo da ce nam u roku od max dva tjedna poceti opako ici na zivce..gledati voljenu osobu ili samo trenutacni predmet zudnje kako spava pored nas..gledati osmjeh osobe koju volis kada ju usrecis..plakati gledajuci oth iako znas da te samo pere pms i da je serija maximalno glupa..
E pa ja to upravo radim.. Samom cinjenicom da stavljam pisem blog i stavljam njegov link u javnost znaci da se ogoljujem, a to nije slabost, vec dokazivanje svoje hrabrosti..na neki nacin reci svijetu „tu sam!“
I sad je pravi trenutak da citiram jednu osobu do koje mi je jako stalo i s kojom me veze nesto potpuno cudno..
„kad si kao ti kao da si planina obrasla sumom....kad se jednom razgolis, kad maknes svo to drvece, siprazje i grmlje, korijenje i zemlju..svu onu crnu zemlju do najvecih dubina...ostaje ti samo stijena, gola stijena i kad dodju kise ...kad padnu pljuskovi, oni se samo sklizu niz tebe i odlaze dalje...brzo se osusis..a kad dodje sunce, kad te obasjaju zrake, ti ih upijas, propustas ih u sebe..tada pocnes sjati...a taj sjaj, vjeruj mi, vidi se daleko u daljinu i tom sjaju divit ce se svaki stvor..samo ce neki to priznat a neki od jala i zavisti mislit suprotno!“
So, here I am, ogoljujem se i stiscem play u svom zivotu..
